|
Evo dragi moji!! Mjesec je lipanj, odnosno mjesec upisa u srednje škole!! Pa ću vam dodijeliti par savjeta kako upisati građevinsku tehničku školu… Prisjetimo se kako je bilo kada sam se ja upisivao… Dakle za ostale smjerove potrebno je predati samo svjedodžbe 7. i 8. razreda, boduju se određeni predmeti, te opći uspjeh. No za dizajnera interijera je malo drugačija priča… postoje i dva prijemna roka iz sposobnosti likovnog izričaja, te ukupne zbroj bodova čine bodovi likovnog rada te bodovi općeg uspjeha, te uspjeha slijedećih predmeta: kemija, likovni te hrvatski jezik… Tako sam ja sa mamom i Katarinom Kohler-knjižničarkom GTŠ-a, išao nakon predstave u ex. Kinu Garibaldi korzom. Za vrijeme predstave sam pričao sa dvije učenice, jedine dvije koje su došle tada na predstavu u sklopu školske pretplate, jer su svi ostali učenici koji imaju pretplatu učili za mature i znate kako je već udarno u redovnoj školi, naročito u mjesecu svibnju i lipnju…I tako kaže meni dotična učenica, prištavog lica, ne previše inteligentna, nastoji biti duhovita, otvorena: ˝…meni ti je otac građevinar pa sam, htjela ne htjela morala upisati ovu školu, al dobro, i da nisam imala dobre ocijene, prijatelji smo sa ravnateljem pa bi svakako upala…˝ I tako završila predstava, bačen pljesak, šećemo korzom gđa. Bibliotekarka, moja M. i ja, te susretnemo koga?? Ni više ni manje, već gospodina Ravnatelja… Pozdravi on svoju djelatnicu, i svoju ex. Djelatnicu-moju M., i tako mi pričamo, suptilno kažemo kako se uskoro ˝vidimo˝, a on će na to: ˝pa da, da, samo neka dođe, crta se stolica, pa to svako može nacrtati, i onaj tko ima problema sa crtanjem…Moramo upisati malog Juga…˝ I tako, prvi prijemni prošlo je samo 10 zainteresiranih učenika, a na prijemnom nas je bilo oko 70 – 80. Maximalni broj bodova koji se mogao ostvariti je bio oko 55, no mislim da nitko nije imao 55 već oko 50, koji bod više-manje, ali samo rijetki,… većina ih je bila negdje na minimumu oko 35 bodova… Na drugom prijemnom, opće se nije bodovalo kako je tko nacrtao, već su svima podijelili 35 bodova, pa je zbroj sa ocjenama presuđivao o tome tko će proći a tko ne,.. Ja sam obije godine prošao sa 4 opći uspjeh, 4 iz hrvatskog, obje godine 5 iz likovnog, te 3 ili 4 iz kemije…nisam siguran…Što je u zbroju 16 ili 17 bodova iz uspjeha te 35 bodova iz rada, što je sve ukupno 51 ili 52 boda od mogućih 95, koje naravno nitko nije imao… Iz ocjena najveći uspjeh je bio, ako se ne varam, 35 38, dok iz rada oko 50… stoga sam ja bio negdje na sredini liste, mislim da 13. ili 14. od 32. Inače se upisuje 30 učenika, ali 31. i 32. mjesto su bili upisani preko veze, jednu je sredio Rade Milivojević učenici čiji brat ide u tu školu, da još malo doprinese publicitetom toj školi, a drugi upis je bio iz sažaljenja nad nekim tko i nije imao bodova za taj smjer… I tako došao je dan upisa, ja dođem u školu, u učionici 3, odmah nakon ulaza u školu, lijevo prva vrata, sjede profesor Cek, i ravanatelj. Pita mene ravnatelj: ˝Kako se zoveš?!˝ Ja odgovorim: ˝Antun Jugo!˝, a on se nadoveže na to: ˝Pa je li ti Nevenka Jugo što?˝ Ja kažem: ˝… je majka mi je˝… ˝Oooo pa tebe onda moramo upisati, ti moraš proći onda…˝ hvalisavo je govorio, te me pozvao u svoj ured na prvom katu da me zapiše na nekakav popis, na crveni post-it papirić… Uzeo je moje svjedodžbe i zbrajao ocjene i rekao: ˝Pa ti imaš dosta bodova, pa ti ćeš upasti i bez papirića…˝ Bio sam zbunjen u tom trenu, nisam znao što reći, opet, sigurni ste u svoje ocijene, i svoj trud, i da imate dosta bodova za realan upis, ali normalno da Vam paše sigurnost koju pruža glavna glava institucije u koju se prijavljujete, upravo zato jer ne znate koliko postoji crvenih papirića u životu pod klupom i među ostalim papirićima, jer ih je tražio još, nije me htio napisati na prvi koji je našao, taj je valjda bio za visokogradnju ili geodeziju… Uostalom zanimljivo je kako ravnatelj isključi mobitel u periodu upisa i nestane iz rijeke na par dana, jer vjerujem da zovu i pojedinci iz Tenis kluba Pećine, da priupitaju dali im može upisati djecu u školu, ne vidim što je tu sporno, teniski klubovi frcaju od mladih ljudi, a svi žele prestižnu školu, prestižan sport, prestižna škola, a ravnatelj upravo graniči između te dvije institucije… Eto dragi moji to vam je istina koja je dugo čučala u meni, a u ostalom, znam još tri osobe sa istom pričom pa čisto kao mali znak upozorenja Luki da ne sere kvake okolo koga je on kako upisao, VRLO RADO BIH PRISTUPIO POLOGRAFU DA SE DOKAŽE ISTINISTOS OVIH TVRDNJI !!!! |

